U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

 1. Elif-lam-mim.

2. Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova,

3. a oni govore: "On je izmi{lja!" Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominje{ narod kojemu prije tebe nije do{ao niko da ga opominje, da bi i{ao pravim putem.

4. Allah je nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih u {est vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni za{titinika ni posrednika nemate, pa za{to se ne urazumite?

5. On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vra}a u danu koji, prema va{em ra~unanju vremena, hiljadu godina traje.

6. To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi.

7. koji sve savr{eno stvara, koji je prvog ~ovjeka stvorio od ilova~e –

8. a potomstvo njegovo stvara od kapi hude teku}ine,

9. zatim mu savr{eno udove obli~i i `ivot mu udahne, - i On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete!

10. Oni govore: "Zar }emo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?" Oni ne vjeruju da pred Gospodara svoga izi}i.

11. Reci: "Melek smrti, koji vam je za to odre|en, du{e }e vam uzeti, a poslije }ete se Gospodaru svome vratiti."

12. A da ti je vidjeti gre{nike kako }e, oborenih glava pred Gospodarom svojim, re}i: "Gospodaru na{, vidjeli smo i ~uli smo, pa nas povrati da dobra djela ~inimo, mi, doista, ~vrsto vjerujemo!’

13. A kad bismo htjeli, svakog ~ovjeka bismo na pravi put uputili, ali Ja sam ve} istinu rekao: "Napuni}u, zaista, d`ehennem d`innovima i ljudima zajedno!’

14. Pa trpite zato {to ste zaboravljali da }ete ovaj dan do`ivjeti, - i Mi }emo vas zaboraviti -, i vje~nu patnju trpite zbog onoga {to ste radili.

15. U Na{e rije~i vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veli~aju i hvale i koji se ne ohole.

16. Bokovi njihovi se postelja li{avaju i oni se Gospodaru svome iz straha i `elje klanjaju, a dio onog {to im Mi dajemo udjeljuju.

17. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono {to su ~inili, skrivene radosti ~ekaju.

18. Zar da vjerniku bude isto kao gre{niku? Ne, njima ne}e biti isto:

19. one koji su vjerovali i dobra djela ~inili ~ekaju d`ennetske ba{~e u kojima }e boraviti, kao nagrada za ono {to su radili;

20. a one koji nisu vjerovali ~eka vatra u kojoj }e prebivati; kad god poku{aju da iz nje izi|u, bi}e u nju vra}eni i bi}e im re~eno: "Trpite kaznu u vatri koju ste poricali."

21. I Mi }emo u~initi da bla`u kaznu iskuse, prije one najve}e, ne bi li se pokajali.

22. A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut rije~ima Gospodara svoga, njima le|a okrene? Mi }emo, zaista, kazniti zlikovce!

23. Musau smo Mi Knjigu dali – ne sumnjaj nimalo u to da je on nije primio – i putokazom je sinovima Israilovim u~inili.

24. Izme|u njih smo Mi vo|e odre|ivali i oni su, odazivaju}i se zapovijedi Na{oj, na pravi put upu}ivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Na{e ~vrsto vjerovali.

25. Gospodar tvoj }e me|u njima na Sudnjem danu presuditi u onome oko ~ega su se razilazili.

26. Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uni{tili, po ~ijim oni nastambama hodaju? To su, zaista, dokazi, pa za{to ne}e da ~uju?

27. Kako oni ne vide da Mi gonimo ki{u u ogoljelu zemlju, i ~inimo da, uz pomo} njenu, ni~e rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami – pa za{to ne}e da vide?!

28. I oni govore: "Kad }e ve} jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?"

29. Reci: "Na Sudnjem danu, kada nevjernicima ne}e nikako koristiti to {to }e tada vjerovati i kad im se nimalo vremena ne}e dati.’

30. Zato se ti okreni od njih i ~ekaj, i oni doista ~ekaju!