U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

1. Ha-mim.

2. Tako Mi Knjige jasne,

3. Mi smo po~eli da je u Blagoslovljenoj no}i objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo –

4. u kojoj se svaki mudri posao rije{i

5. po zapovijedi Na{oj! Mi smo, zaista, slali poslanike

6. kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve ~uje i sve zna -,

7. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih - ako ~vrsto vjerujete,

8. drugog boga osim Njega nema; On `ivot i smrt daje, - Gospodara va{eg i Gospodara va{ih predaka davnih!

9. Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se,

10. Zato sa~ekaj dan kad }e im se ~initi da prema nebu vide vidljiv dim

11. koji }e ljude prekriti. "Ovo je neizdr`ljiva patnja!

12. Gospodaru na{, otkloni patnju od nas, mi }emo, sigurno, vjerovati!’

13. A kako }e oni pouku primiti, a ve} im je do{ao istiniti Poslanik

14. od koga oni glave okre}u i govore: "Pou~eni – umno poreme}eni!’

15. Mi }emo patnju malo-pomalo otklanjati i vi }ete se sigurno u mnogobo`a~ku vjeru vratiti;

16. ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja }emo ih kazniti.

17. Jo{ davno prije njih Mi smo faraonov narod u isku{enje stavili, kada im je bio do{ao plemeniti poslanik:

18. "Ispunite prema meni ono {to ste du`ni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani,

19. i ne uzdi`ite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz o~evidni,

20. i ja se obra}am i svome i va{em Gospodaru da me na kamenujete,

21. a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!’

22. I on pozva u pomo} Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod nevjerni~ki!" –

23. "Izvedi no}u robove Moje, za vama }e potjera po}i

24. i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja }e, zaista, potopljena biti."

25. I koliko ostavi{e ba{}a i izvora,

26. i njiva zasijanih i dvorova divnih,

27. i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –

28. tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –

29. ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu po{te|eni bili,

30. a sinove Israilove smo poni`avaju}e patnje spasili

31. od faraona, - on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevr{ili –

32. i znaju}i kakvi su, izme|u savremenika smo ih odabrali,

33. i neka znamenja puna o~ite blagosti smo im dali

34. A ovi, doista, govore;

35. "Postoji samo na{a prva smrt, mi ne}emo biti o`ivljeni;

36. pretke na{e nam dovedite, ako je istina to {to govorite!"

37. Da li su silniji oni ili narod Tubba’ i oni prije njega? – njih smo uni{tili jer su nevjernici bili.

38. Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih njih da bismo se igrali.

39. Mi smi ih stvorili sa ciljem, ali ve}ina ovih ne zna.

40. Dan sudnji }e svima njima rok odre|eni biti,

41. Dan kada bli`nji ne}e nimalo od koristi bli`njem biti i kada sami sebi ne}e mo}i pomo}i,

42. mo}i }e samo oni kojima se Allah smiljuje, jer – On je, uistinu, silan i milostiv,

43. Drvo zakkum

44. bi}e hrana gre{niku,

45. u trbuhu }e kao rastopljena kovina vreti,

46. kao {to voda kada klju~a vri.

47. "[~epajte ga i usred ognja odvucite,

48. a zatim mu, na glavu vodu koja klju~a izljevajte!"

49. "Oku{aj, ta ti si, uistinu, "mo}ni" i "po{tovani",

50. ovo je, zaista, ono u {to ste sumnjali!"

51. A oni koji su se Allaha bojali, oni }e na sigurnu mjestu biti,

52. usred ba{~a i izvora,

53. u dibu i kadifu obu~eni i jedni prema drugima.

54. Eto, tako }e biti i Mi }emo ih hurijama, krupnih o~iju, `eniti.

55. U njima }e mo}i, bezbjedno, koju ho}e vrstu vo}a tra`iti;

56. u njima, poslije one prve smrti, smrt vi{e ne}e okusiti i On }e ih patnje u ognju sa~uvati,

57. blagodat }e to od Gospodara tvoga biti; to }e, zaista, biti uspjeh veliki!

58. A Kur’an smo u~inili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili,

59. zato ~ekaj, i oni }e ~ekati!