U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

1. Tako Mi onih koji pu{u sna`no,

2. i onih koji teret nose,

3. i onih koji plove lahko,

4. i onih koji naredbe sprovode, -

5. istina je, zaista, ono ~ime vam se prijeti,

6. nagrada i kazna sigurno }e biti!

7. Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,

8. vi govorite nejednako,

9. od njega se odvra}a onaj za kog se znalo da }e se odvratiti.

10. Neka prokleti budu la`ljivci

11. koji su ,utonuli u neznanje, ravnodu{ni!

12. Oni pitaju: "Kada }e Dan sudnji?"

13. Onoga Dana kada se u vatri budu pr`ili!

14. "Iskusite kaznu svoju – to je ono {to ste po`urivali!"

15. Oni koji su se Allaha bojali – u d`ennetskim ba{~ama }e, me|u izvorima, boraviti,

16. prima}e ono {to im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela ~inili,

17. no}u su malo spavali

18. i u praskazorje oprost od grijeha molili,

19. a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.

20. Na Zemlji su dokazi za one koji ~vrsto vjeruju,

21. a i u vama samima – zar ne vidite?

22. a na nebu je opskrba va{a i ono {to vam se obe}ava.

23. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao {to je istina da govorite!

24. Da li je doprla do tebe vijest o uva`enih gostima Ibrahimovim

25. kada mu oni u|o{e i reko{e: "Mir vama!", i on re~e: "Mir vama, ljudi neznani!"

26. I on neprimjetno ode uku}anima svojim i donese debelo tele,

27. i prima~e im ga: "Zar ne}ete da jedete?" – upita,

28. osjetiv{i od njih u du{i zebnju. "Ne boj se!" – reko{e, i obradova{e ga dje~akom koji }e u~en biti.

29. I pojavi se se `ena njegova uzvikuju}i i po licu se udaraju}i, i re~e: "Zar ja, stara, nerotkinja?!"

30. "Tako je odredio Gospodar tvoj" – reko{e oni -, "On je Mudar i Sveznaju}i."

31. "A {ta vi ho}ete, o izaslanici?" – upita Ibrahim.

32. "Poslani smo narodu gre{nom" – reko{e –

33. "da sru~imo na njih grumenje od ilova~e,

34. svako obilje`eno u Gospodara tvoga za one koji su razvratu svaku mjeru pre{li."

35. I Mi iz njega vjernike izvedosmo –

36. a u njemu samo jednu ku}u muslimansku na|osmo –

37. i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdr`ive znak ostavismo.

38. I o Musau, kada ga s o~iglednim dokazom faraonu poslasmo,

39. a on, uzdaju}i se u mo} svoju, okrenu glavu i re~e: "^arobnjak je ili lud!"

40. I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslu`io.

41. I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra, -

42. pored ~ega god je pro{ao, ni{ta nije po{tedio, sve je u gnjile` pretvorio.

43. I o Semudu, kad mu bi re~eno: "U`ivajte jo{ izvjesno vrijeme!"

44. I oni se oglu{i{e o nare|enje Gospodara svoga, pa ih uni{ti stra{an glas na o~i njihove,

45. i ne moga{e se ni di}i ni od kazne odbraniti.

46. I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bija{e narod neposlu{ni!

47. Mi smo nebo mo}i Svojoj sazdali, a Mi, uistinu, jo{ neizmjerno mnogo mo`emo,

48. i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –

49. i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!

50. "Zato po`urite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;

51. ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opomenem!"

52. I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao nijedan poslaik, a da nisu rekli: "^arobnjak je!", ili: "Lud je!"

53. zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili,

54. zato ove ostavi, prijekor ne}e{ zaslu`iti,

55. i nastavi savjetovati, savjet }e vjernicima, doista, koristiti.

56. D`inove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,

57. Ja ne tra`im od njih opskrbu niti `elim da Me hrane,

58. opskrbu daje jedino Allah, Mo}ni i Jaki!

59. A nevjernike }e sti}e kazna kao {to je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne po`uruju,

60. jer, te{ko nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!