U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Da li je doprla do tebe vijest o te{koj nevolji? –

2. kada }e se neka lica poti{tena,

3. premorena, napa}ena

4. u vatri u`arenoj pr`iti,

5. sa vrela uzavrelog piti,

6. kada drugog jela osim trnja ne}e imati,

7. koje ne}e ni ugojiti ni glad utoliti.

8. Neka lica toga dana bi}e radosna,

9. trudom svojim zadovoljna –

10. u d`ennetu izvanrednome,

11. u kome prazne besjede ne}e slu{ati.

12. U njemu su izvor-vode koje teku,

13. u njemu su i divani skupocjeni,

14. i pehari postavljeni,

15. i jastuci pore|ani,

16. i }ilimi ra{ireni.

17. Pa za{to oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene,

18. i nebo – kako je uzdignuto,

19. i planine – kako su postavljene,

20. i Zemlju – kako je prostrta?!

21. Ti pou~avaj – tvoje je da pou~ava{,

22. ti vlast nad njima nema{!

23. A onoga koji glavu okre}e i ne}e da vjeruje,

24. njega }e Allah najve}om mukom mu~iti.

25. Nama }e se oni, zaista vratiti

26. i pred Nama }e, doista ra~un polagati!